: Aristotel razlikuje život posvećen uživanju (hedonizam), politički život (usmeren na čast) i misaoni/teorijski život, koji smatra najvišim oblikom ljudskog postojanja.
: On naglašava da su vrlina i porok stvar izbora, te da čovek snosi moralnu odgovornost za svoje postupke. Nikomahova etika
: Aristotel tvrdi da je sreća najviše dobro i krajnji cilj ljudskog života. To nije prolazno osećanje, već aktivno ostvarivanje ljudskih potencijala kroz razum. Nikomahova etika
: Vrlina je karakteristika koja se nalazi između dva ekstremna poroka – nedostatka i preterivanja. Na primer, hrabrost je sredina između kukavičluka i lude odvažnosti. Nikomahova etika